- Katılım
- 22 Şubat 2011
- Mesajlar
- 9,111
- Tepkime puanı
- 81
Od velıkog praska do velıkog ruŠenja - büyük patlama'dan büyük çöküş'e
This post is also available in: English, Arabic, Turkish
Želimo vam skrenuti pažnju na jedan interesantan. U ajetu se kaže da će Uzvišeni Allah svemir povratiti u stanje prvog stvaranja. U tom smislu, da bismo shvatili kraj svemira, podsjetimo se ajeta, koje smo analizirali u prva tri poglavlja i koji govore o početku svemira (Veoma je značajno i to što se ajet koji govori o početku svemira [21- Al-Anbiya', 30] i ajet koji govori o njegovom kraju [21- Al-Anbiya', 104] nalaze u istoj kur’anskoj suri).
1. Svemir se raskomadao iz jedne cjeline
2. Svemir se širi.
Izuzetnu kur’ansku mudžizu koju čine saopćenja data u ovim ajetima analizirali smo u prva tri poglavlja. Vratimo li se ajetu koji smo citirali na početku ovog poglavlja, razumjet ćemo da će se vraćanje svemira u stanje prvog stvaranja desiti sljedećim redoslijedom:
1. skupljanje svemira koji se širi
2. njegovo okončanje vraćanjem u stanje prvobitne cjeline.
Oni koji se razumiju u astrofiziku odmah će uočiti zapanjujuće činjenice iznesene u navedenom ajetu. Znamo da je svemir u fazi konstantnog širenja. Znamo, isto tako, da se ovo širenje odvija brzinom koju je dao Veliki prasak. Na kraju, pred nama se pojavljuju dvije alternative. Prema prvoj, svemir koji se konstantno širi raširit će se do neslućenih granica, sve zvijezde će potrošiti svoju energiju, opast će temperatura i tako će doći do kraja svemira (Smaka svijeta).
Kraj svemira će, dakle, nastupiti kao rezultat nestanka energije zvijezda, zaustavljanjem kretanja i izlaskom svih nebeskih tijela iz međusobnih područja gravitacije.
Prema drugoj mogućnosti, svemir će se, zbog međusobnih privlačenja nebeskih tijela, prestati širiti, počet će se skupljati i na kraju će se svemir pretvoriti u cjelinu u kojoj je bio u samom početku.
Prema kur’anskim kazivanjima, druga alternativa čini se izvjesnijom. Kako je veličanstvena mudžiza to što Kur’an navodi takve činjenice u okruženju u kome se mislilo da Zemlja stoji na biku i ribi! Nemoguće je ova kur’anska kazivanja dovesti u vezu sa izmišljotinama, slučajnostima ili naučnim saznanjima. Razvojem nauke i otkrićem tajni svemira bolje se razumije veličina fenomena Kur’ana, koji govori da je svemir nastao iz cjeline, da se konstantno širi i da će se na isti način povratiti u svoje prvobitno stanje cjeline; ovi stavovi su izneseni u primitivnom okruženju i vremenu kada u tom smislu nije bilo nikakvih naučnih otkrića.
Kao što je poznato, materije se međusobno privlače i ta sila gravitacije, isto tako, usporava širenje svemira. Kako god se predmet, koji bacimo u zrak, nakon izvjesnog vremena provedenog u kretanju, na kraju ne uspijeva odoljeti sili gravitacije i vraća se natrag, isto tako će i materija, koja se nakon prvog praska raštrkala na sve strane i koja se širi, na kraju doći u stanje kada neće moći odoljeti sili gravitacije, vratit će se natrag i sve će se nagomilati jedno na drugo i zatvoriti u jednu cjelinu. Ne smije se gubiti iz vida da se, u periodu kada je Kur’an upozorio na ovaj događaj, nije znalo za pojam sile gravitacije i da je silu gravitacije prvi opisao Newton i to skoro hiljadu godina nakon objave Kur’ana.
Nakon što je postalo jasno da se svemir širi, naučnici su dalje izučavali hoće li se svemir nezaustavivo neograničeno širiti ili će okončati vraćanjem u prvobitnu cjelinu. U cilju odgonetanja ovog pitanja, nastojali su otkriti kritičnu gustoću materija u svemiru i ustanovili su procente nazvane omega. Ustanovljeno je da će, ukoliko gustoća u svemiru dostigne određeni nivo, doći do povećanja sile gravitacije, što, opet, neće dozvoliti beskonačno širenje svemira, te će započeti suprotan proces.
Tri detalja, koji pokazuju da je vrijednost gustoće u svemiru viša nego što se misli, te da ti parametri u početku nisu uzimani u obzir, podržavaju mišljenje prema kojem je izvjesnije da će doći do obrnutog procesa od širenja. Ta tri detalja su sljedeća:
1. Radi određivanja vrijednosti gustoće svemira, u obzir bi trebalo uzimati i crne rupe. U proračun određivanja gustoće, koji se vršio na osnovu širenja svjetlosti, nisu uvrštavane crne rupe, koje sadrže veoma guste materije i koje su veoma male zapremine, zato što one ne šire svjetlost.
2. Poslije su otkrivene zvijezde ekstremne gustoće i velike zapremine, koja nije proporcionalna jačini svjetlosti koju odašilja. Zvijezda 1000 puta veća od našeg Sunca u početku je uračunata sa hiljadu puta manjom gustoćom od stvarne, samo zato što odašilje svjetlost koliko i naše Sunce.
3. U posljednje vrijeme je otkrivena nova vrsta materije nazvana ”crna materija” (dark matter), golim okom nevidljiva, ali prisutna u svim galaksijama, koju također treba dodati u proračun gustoće.
Ljudi se rađaju, žive, umiru i na kraju se preobraćaju u ono od čega su stvoreni – zemlju. Isti proces važi i za biljke i životinje. Zo znači da zakon koji je uspostavio za sva živa bića, Uzvišeni Allah uspostavlja i i u svim elementima svemira. Ovaj zakon Uzvišeni Allah u citiranom ajetu objašnjava riječju ”iade” (vraćanje). (Ova riječ je u istom obliku i sa istim značenjem ušla i u turski jezik.) U Kur’anu je i u drugim ajetima skrenuta pažnja na vraćanje živih bića:
Što se tiče razdvajanja neba, postoje i drugi ajeti koji govore o otvaranju, uklanjanju i razdvajanju neba:
Prvi od njih je da se, ukoliko riječ ”nebo” shvatimo u značenju svemira, možda govori o određenim devijacijama proisteklim iz vanjskih dijelova svemira koji je u konstantnom širenju (Možda se misli na narušavanje strukture svemira. Ovdje se nećemo upuštati u ovu dugu temu).
Drugo tumačenje ovih ajeta je da se, ukoliko riječ ”nebo” shvatimo kao Zemljinu atmosferu, možda govori o tome kako će se posljedice velikih zemljotresa i dešavanja na Zemlji, neizostavno imati utjecaja na atmosferu, da će se atmosfera i razdvojiti, a i da će se iznad Zemlje ukloniti zaštitni atmosferski sloj. Inače, atmosfera zavisi od vrlo osjetljive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula atmosfere. Ni atmosfera neće moći odoljeti velikim narušavanjima ravnoteže na Zemlji.
Citirani ajeti se možda odnose na jednu od ove dvije mogućnosti. Međutim, mi smatramo da navedeni kur’anski ajeti istovremeno aludiraju i na jedno i na drugo.
Podaci koji do nas dolaze od tijela koja zrače svjetlost i od tijela koja reflektiraju svjetlost, predstavljaju granicu našeg poimanja dešavanja u svemiru. Iz tog razloga, ako informaciju da je došao kraj svemira ili Zemlje (kijamet) do nas dopire u vidu svjetlosti, onda je moguće da smo neobaviješteni o tome čak ako se to u datom trenutku i dogodilo. Ilustracije radi, ako bi u ovom trenutku eksplodiralo Sunce i ako bi to značilo kraj svijeta, mi bismo to shvatili tek nakon osam i po minuta, koliko je potrebno svjetlosti da, krećući se brzinom od 300 000 km/s, sa površine Sunca prevali udaljenost do Zemlje.
To isto važi i za pojave koje su tolikog obima da mogu uništiti cijeli svemir. Proces okončanja svemira može započeti u jednom njegovom kraju, međutim mi možemo biti neobaviješteni o tome zbog toga što, putem svjetlosti, do nas nije došla informacija o tome. Iznenada će se desiti različiti scenariji Smaka svijeta, od narušavanja vakumskog sistema svemira do niza drugih pokazatelja. Sigurno je da će ljudi na Zemlji biti zatečeni i da će biti iznenađeni time.
U kazivanjima o Smaku svijeta u Kur’anu sadržane su pouke koje treba izvući u smislu planiranja ovosvjetskog života. Ova objašnjenja nisu data samo zato da bismo imali uvid i da bismo znali šta će se desiti u budućnosti. Činjenice koje se iznose u tim objašnjenjima imaju za cilj i pokretanje čovjeka i njegovo usmjeravanje ka Gospodaru; nose opomenu za nezapostavljanje vjere radi koristi ovoga svijeta kojem predstoji nestanak.
Smatramo da je od velike koristi da stalno na umu imamo 3. ajet 56. sure ”Al-Waqi’a”, u kojoj se govori o Smaku svijeta:
This post is also available in: English, Arabic, Turkish
Želimo vam skrenuti pažnju na jedan interesantan. U ajetu se kaže da će Uzvišeni Allah svemir povratiti u stanje prvog stvaranja. U tom smislu, da bismo shvatili kraj svemira, podsjetimo se ajeta, koje smo analizirali u prva tri poglavlja i koji govore o početku svemira (Veoma je značajno i to što se ajet koji govori o početku svemira [21- Al-Anbiya', 30] i ajet koji govori o njegovom kraju [21- Al-Anbiya', 104] nalaze u istoj kur’anskoj suri).
Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Kao što smo počeli prvo stvaranje, tako ćemo ga povratiti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (21:104)
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali?.. (21:30)
Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo. (51:47)
Iz ova dva ajeta razumijemo da je, od početka do danas, svemir prošao kroz dvije faze:1. Svemir se raskomadao iz jedne cjeline
2. Svemir se širi.
Izuzetnu kur’ansku mudžizu koju čine saopćenja data u ovim ajetima analizirali smo u prva tri poglavlja. Vratimo li se ajetu koji smo citirali na početku ovog poglavlja, razumjet ćemo da će se vraćanje svemira u stanje prvog stvaranja desiti sljedećim redoslijedom:
1. skupljanje svemira koji se širi
2. njegovo okončanje vraćanjem u stanje prvobitne cjeline.
Oni koji se razumiju u astrofiziku odmah će uočiti zapanjujuće činjenice iznesene u navedenom ajetu. Znamo da je svemir u fazi konstantnog širenja. Znamo, isto tako, da se ovo širenje odvija brzinom koju je dao Veliki prasak. Na kraju, pred nama se pojavljuju dvije alternative. Prema prvoj, svemir koji se konstantno širi raširit će se do neslućenih granica, sve zvijezde će potrošiti svoju energiju, opast će temperatura i tako će doći do kraja svemira (Smaka svijeta).
Kraj svemira će, dakle, nastupiti kao rezultat nestanka energije zvijezda, zaustavljanjem kretanja i izlaskom svih nebeskih tijela iz međusobnih područja gravitacije.
Prema drugoj mogućnosti, svemir će se, zbog međusobnih privlačenja nebeskih tijela, prestati širiti, počet će se skupljati i na kraju će se svemir pretvoriti u cjelinu u kojoj je bio u samom početku.
FENOMEN ZA FENOMENOM
Prema kur’anskim kazivanjima, druga alternativa čini se izvjesnijom. Kako je veličanstvena mudžiza to što Kur’an navodi takve činjenice u okruženju u kome se mislilo da Zemlja stoji na biku i ribi! Nemoguće je ova kur’anska kazivanja dovesti u vezu sa izmišljotinama, slučajnostima ili naučnim saznanjima. Razvojem nauke i otkrićem tajni svemira bolje se razumije veličina fenomena Kur’ana, koji govori da je svemir nastao iz cjeline, da se konstantno širi i da će se na isti način povratiti u svoje prvobitno stanje cjeline; ovi stavovi su izneseni u primitivnom okruženju i vremenu kada u tom smislu nije bilo nikakvih naučnih otkrića.
Kao što je poznato, materije se međusobno privlače i ta sila gravitacije, isto tako, usporava širenje svemira. Kako god se predmet, koji bacimo u zrak, nakon izvjesnog vremena provedenog u kretanju, na kraju ne uspijeva odoljeti sili gravitacije i vraća se natrag, isto tako će i materija, koja se nakon prvog praska raštrkala na sve strane i koja se širi, na kraju doći u stanje kada neće moći odoljeti sili gravitacije, vratit će se natrag i sve će se nagomilati jedno na drugo i zatvoriti u jednu cjelinu. Ne smije se gubiti iz vida da se, u periodu kada je Kur’an upozorio na ovaj događaj, nije znalo za pojam sile gravitacije i da je silu gravitacije prvi opisao Newton i to skoro hiljadu godina nakon objave Kur’ana.
Nakon što je postalo jasno da se svemir širi, naučnici su dalje izučavali hoće li se svemir nezaustavivo neograničeno širiti ili će okončati vraćanjem u prvobitnu cjelinu. U cilju odgonetanja ovog pitanja, nastojali su otkriti kritičnu gustoću materija u svemiru i ustanovili su procente nazvane omega. Ustanovljeno je da će, ukoliko gustoća u svemiru dostigne određeni nivo, doći do povećanja sile gravitacije, što, opet, neće dozvoliti beskonačno širenje svemira, te će započeti suprotan proces.
Tri detalja, koji pokazuju da je vrijednost gustoće u svemiru viša nego što se misli, te da ti parametri u početku nisu uzimani u obzir, podržavaju mišljenje prema kojem je izvjesnije da će doći do obrnutog procesa od širenja. Ta tri detalja su sljedeća:
1. Radi određivanja vrijednosti gustoće svemira, u obzir bi trebalo uzimati i crne rupe. U proračun određivanja gustoće, koji se vršio na osnovu širenja svjetlosti, nisu uvrštavane crne rupe, koje sadrže veoma guste materije i koje su veoma male zapremine, zato što one ne šire svjetlost.
2. Poslije su otkrivene zvijezde ekstremne gustoće i velike zapremine, koja nije proporcionalna jačini svjetlosti koju odašilja. Zvijezda 1000 puta veća od našeg Sunca u početku je uračunata sa hiljadu puta manjom gustoćom od stvarne, samo zato što odašilje svjetlost koliko i naše Sunce.
3. U posljednje vrijeme je otkrivena nova vrsta materije nazvana ”crna materija” (dark matter), golim okom nevidljiva, ali prisutna u svim galaksijama, koju također treba dodati u proračun gustoće.
Ljudi se rađaju, žive, umiru i na kraju se preobraćaju u ono od čega su stvoreni – zemlju. Isti proces važi i za biljke i životinje. Zo znači da zakon koji je uspostavio za sva živa bića, Uzvišeni Allah uspostavlja i i u svim elementima svemira. Ovaj zakon Uzvišeni Allah u citiranom ajetu objašnjava riječju ”iade” (vraćanje). (Ova riječ je u istom obliku i sa istim značenjem ušla i u turski jezik.) U Kur’anu je i u drugim ajetima skrenuta pažnja na vraćanje živih bića:
On je taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo vratiti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar. (30:27)
Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo stvarati iz ničega, zatim da to ponovo vrati?” Reci: “Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!” Pa kuda se onda odmećete? (10:34)
RAZDVOJENO NEBO I RUMENO ULJE
A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane. (55:37)
U Kur’anu se kaže kako će prilikom kataklizme Zemlje, Sunčevog sistema i svemira biti uočljiva promjena boje na nebu (Pogledajte i 8. ajet 70. sure ”Al-Ma’aridž”!)Što se tiče razdvajanja neba, postoje i drugi ajeti koji govore o otvaranju, uklanjanju i razdvajanju neba:
I kada se nebo otvori. (77:9)
I kada se nebo ukloni. (81:11)
I nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti. (69:16)
Smatramo da se ovi ajeti mogu shvatiti na dva načina.Prvi od njih je da se, ukoliko riječ ”nebo” shvatimo u značenju svemira, možda govori o određenim devijacijama proisteklim iz vanjskih dijelova svemira koji je u konstantnom širenju (Možda se misli na narušavanje strukture svemira. Ovdje se nećemo upuštati u ovu dugu temu).
Drugo tumačenje ovih ajeta je da se, ukoliko riječ ”nebo” shvatimo kao Zemljinu atmosferu, možda govori o tome kako će se posljedice velikih zemljotresa i dešavanja na Zemlji, neizostavno imati utjecaja na atmosferu, da će se atmosfera i razdvojiti, a i da će se iznad Zemlje ukloniti zaštitni atmosferski sloj. Inače, atmosfera zavisi od vrlo osjetljive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula atmosfere. Ni atmosfera neće moći odoljeti velikim narušavanjima ravnoteže na Zemlji.
Citirani ajeti se možda odnose na jednu od ove dvije mogućnosti. Međutim, mi smatramo da navedeni kur’anski ajeti istovremeno aludiraju i na jedno i na drugo.
SMAK SVIJETA ĆE NASTUPITI NEOČEKIVANO
Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: “To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.” (7:187)
Kur’an ističe kako će Smak svijeta nastupiti iznenada, da trenutak njegovog dešavanja ne zna čak ni Vjerovjesnik. Prema teoriji relativnosti, brzina svjetlosti je najbrže kretanje u svemiru. (Može se raspravljati o tome da li je brzina svjetlosti najveća brzina, ali nema sumnje da se svjetlost kreće ogromnom brzinom.Podaci koji do nas dolaze od tijela koja zrače svjetlost i od tijela koja reflektiraju svjetlost, predstavljaju granicu našeg poimanja dešavanja u svemiru. Iz tog razloga, ako informaciju da je došao kraj svemira ili Zemlje (kijamet) do nas dopire u vidu svjetlosti, onda je moguće da smo neobaviješteni o tome čak ako se to u datom trenutku i dogodilo. Ilustracije radi, ako bi u ovom trenutku eksplodiralo Sunce i ako bi to značilo kraj svijeta, mi bismo to shvatili tek nakon osam i po minuta, koliko je potrebno svjetlosti da, krećući se brzinom od 300 000 km/s, sa površine Sunca prevali udaljenost do Zemlje.
To isto važi i za pojave koje su tolikog obima da mogu uništiti cijeli svemir. Proces okončanja svemira može započeti u jednom njegovom kraju, međutim mi možemo biti neobaviješteni o tome zbog toga što, putem svjetlosti, do nas nije došla informacija o tome. Iznenada će se desiti različiti scenariji Smaka svijeta, od narušavanja vakumskog sistema svemira do niza drugih pokazatelja. Sigurno je da će ljudi na Zemlji biti zatečeni i da će biti iznenađeni time.
Kada se Događaj dogodi – događanje njegovo niko neće poricati – neke će poniziti, a neke uzvisiti; kad se Zemlja jako potrese. (56:1-4)
Kraj svemira, a time i Zemlje bit će najstrašniji događaj od nastanka svemira. Kada se taj Događaj dogodi, ljudi će zatvoriti svoje dunjalučke deftere. Nestat će ovosvjetskih bogatstava, ugleda, položaja, porodica, plemena, ljepota, ružnoća, radosti, tuge; cijeli svemir će se pretvoriti u malu cjelinu. Više se superiornost neće mjeriti imetkom, blagom i položajem. Superiornost i uzvišenost je u proživljavanju života onako kako to od nas Uzvišeni Allah zahtijeva; a poniženje je živjeti suprotno tome.U kazivanjima o Smaku svijeta u Kur’anu sadržane su pouke koje treba izvući u smislu planiranja ovosvjetskog života. Ova objašnjenja nisu data samo zato da bismo imali uvid i da bismo znali šta će se desiti u budućnosti. Činjenice koje se iznose u tim objašnjenjima imaju za cilj i pokretanje čovjeka i njegovo usmjeravanje ka Gospodaru; nose opomenu za nezapostavljanje vjere radi koristi ovoga svijeta kojem predstoji nestanak.
Smatramo da je od velike koristi da stalno na umu imamo 3. ajet 56. sure ”Al-Waqi’a”, u kojoj se govori o Smaku svijeta:
Neke će poniziti, a neke uzvisiti. (56:3)
